Saša Petrović | Blog.

Ne sudi knjizi prema njenim koricama!

Objavljeno април 14, 2009 autor Saša Petrović

Ima dana kad čovjek ustane umorniji nego što je legao. Ovo jutro sam se probudio kao slomljen iz stotinu meni poznatih i nepoznatih razloga. Još jedan dan borbe, obaveza, razmišljanja, prednosti, briga i potreba. Siguran sam da bi takav dan većina od nas, najradije prespavala. A, najžalosnije je što je većina briga i problema sa kojima se nosimo umišljena ili odraz slabosti i nevoljnosti kojoj se predajemo. Barem je tako kod mene u nekim trenucima. A u današnjem svijetu velika je mana pokazati svoju slabost!

A slabosti koje imamo mogu biti takve da tu ništa ne možemo da uradimo. A ako i možemo, mogućnosti su ograničene i konačni rezultat nije ono što bi mi svakako željeli ili za čim čeznemo. Izgled koji smo dobili rođenjem, mjesto u kom živimo, posao kojim se bavimo, bračna zajednica u koju smo stupili – često su tereti za koje ne vidimo izlaz. Tada nas održavaju u životu puke potrebe i svakodnevnica dok onaj unutrašnji čovjek biva zarobljen, umrtvljen, besplodan…

I kako to obično biva, potrebno je nešto  drugo da se desi sa strane, izvan nas samih – da bi vidjeli koliko smo nezahvalni i koliko nam je zapravo Bog, svakom od nas pojedinačno, podario osobina i mogućnosti da živimo i radimo punim srcem.

Ali, da bi to bilo moguće, treba vjerovati i kada se nema razloga za vjerovanje. “Vjera je ova naša pobjeda, koja svijet pobjedi!”- kaže jedan stih iz Svetog Pisma.

Ovaj kratki uvod je kontrast onome što me obradovalo ovog jutra i što je zapravo vrijedno svakog reda u ovom tekstu.

Nezaposlena žena iz jednog malog engleskog sela West Lothian, 47 godišnja Susan Boyle na svom prvom nastupu u životu osvojila je srca miliona gledalaca širom svijeta u čuvenom britanskog show-u “Britain has got talent!”. U uvodnom interview-u, koji je popraćen sarkastičnim smijehom i porugama, prevrnutim očima i cinizmom – Susan Boyle je izjavila da je njena želja da postane pjevač i neko ko će se naći na naslovnim stranam. Na pitanje “zašto je čekala toliko dugo?” – odgovorila je: “Pogledajte me kako izgledam! Niko mi nije pružio šansu ali se nadam da će ova noć sve promjeniti!”

Nevjerica i prevrtanje očiju se nastavilo a pojava i “performans” koji je Susan Boyle izvela tokom ovog uvodnog razgovora “zanosno vrteći kukovima” – još više je natjerala prisutne na porugu, smijeh, a sudije da pomisle da je pred njima još jedan od mnogobrojnih ekscentrika koji će učiniti sve samo da se pojave pred lice javnosti.

Susan je izabrala kompoziciju “I Dreamed a Dream” (Sanjala sam san), iz filma “Jadnici” (Les Misérables) koji je rađen po djelu Viktora Igoa (Victor Hugo). “Ne sudi knjizi prema njenim koricama” poslovica je koja je zapitala prisutne: Da li je Susan Boyle odsanjala svoj san? Vi prosudite sami.

Pogledajte ovdje originalni YouTube video (na žalost, još uvijek nije dozvoljen za prebacivanje na lokalne sajtove).

Evo prevoda riječi pjesme koju je Susan otpjevala:

Sanjala sam san

Sanjala sam sam o vremenu koje je prošlo
kada je nada bila visoka
a život vrijedan življenja
Sanjala sam da ljubav nikada neće umrijeti
Sanjala sam da će Bog sve oprostiti.

Tada bejah mlada i bez straha
a snove stvarah i koristih
I potroših.
I ne bi ucjene koju ne isplatih
niti pjesme koju ne ispjevah
ni vina koje ne okusih.

Ali, tigrovi dolaze noću
sa svojim glasovima mekanim kao grom
suzama koje vam cijepaju nadu
kojim snove okreću na sramotu.

I još uvijek
Sanjam da će doći k meni
da bi živjeli godine zajedno
Ali ima snova koji se neće ostvariti
i ima oluja
koje ne možemo smiriti.

Sanjala sam da će moj život biti
tako drugačiji od pakla u kojem živim
tako drugačiji nego što se čini.
Ali sada, život je ubio
Snove koje sam sanjala.